-Živimo u vremene tehnologije, usamljenosti i izobilju informacija koje nam serviraju društvene mreže, a one diktiraju savršenstvo. Vijesti su vješto senzacionalistički spakovane i plasirane, tako da više nismo sigurni koja je vijest istina, a koja ne. Medijska hajka stare vrijednosti i tradiciju grubo i bez milosti gura na stranu, sve nas više udaljavaju jedne od drugih. Tako se otuđujemo i od samih sebe. Postajemo stranci. Nekada je kultura ponašanja značila puno, a danas je nametnuta forma umjesto suštine, priča se o cilju, a put do ostvarenja istog nije u fokusu. Nametnut nam je ram u kojem ćemo prezentirati svoj društveni profil. Stvara se kolektivni kompleks manje vrijednosti, a nitko od nas nije voljan predstaviti sebe kao iskompleksiranog provincijalca, zbog komentara ili objave biti etiketiran kao malograđanin, iliti imati bilo kakvu povezanost s onim što upućuje na seljaštvo. Neka svatko bude u svom akvariju, vidimo i čujemo, ali nas to ne dira. Izumire socijalna interakcija. Više se i ne iščuđavamo pred čudima koja haraju kao najnoviji trendovi.
– Volim vjerovati da nikada neće izumrijeti onaj, nama tako dobro poznati, naš Mikro Svijet koji se ne uklapa u dizajn vremena već u kreposti i molitvu. U stvarni svijet u kojem nitko nije prisiljen da bude kao onaj drugi, u kojem se ljudi ne suprotstavljaju Božjim zakonima, u kojem nema nasilja nad prirodom. U kojem zajedništvo nije pojam koji se zloporabi, niti je jednoumlje poželjno, već onaj osjećaj ispunjenosti i zajedništva. U kojem gorivo za pogon nije more bezpotrebnih informacija već čovjek, radosti i nedaće koje suživot i bliskost donose sa sobom. Toliko je toga vrijednog i dobrog što smo ponijeli iz Tramošnice i što kroz život uvijek i svagdje nosimo sa sobom. Djela dobrote, poštovanja i istinske životne vrijednosti koja ljudsku civilizaciju i dalje održavaju na životu. To je ona emotivna, neraskidiva veza između svih nas.
-Da bi uništili neku kulturu nije potrebno poubijati ljude. Jednostavnije je probuditi u njima osjećaj stida, naučiti ih da ta kultura ionako ništa ne vrijedi.
-Dragi Tramošnjani, dragi prijatelji Tramošnice, u danima koji su posvećeni Svetom Ivi počastimo sebe uspomenama. Zahvalnost je ključ koji otvara sva vrata sjećanja.
-Oči stranca dobih ja
pune suza, vremena,
kad ih sklopim vidim
te, a …-
U Balsthalu; 16. lipnja 2021.
Marija Bošković